Mad Demon

Pisalo mu je “Demon!” kao upozorenje na kavezu kod veterinara.

Ne zbog toga što je neisprovociran nasrtao na prolaznike na ulici, nego jer napada kroz rešetke veterinare u prolazu.

Osim što je strašno agresivan i za svaku radnju treba sedaciju, počeo je i sliniti.

Zvali su nas iz ambulante da su pronašli i starije ugrizne rane po abdomenu i da ih je sad već trta.

Bjesnoća je najveća noćna mora veterinara, pogotovo u vlastitoj ambulanti.

U Hrvatskoj je zadnji slučaj bjesnoće zabilježen 2014.god (u čovjeka 1964.god) i od 2021.god spada u rabies-free zemlje, što nije titula kojom se mnogi mogu pohvaliti.

Ali uvijek postoji onaj mali “što ako” u pozadini.

Ne samo radi tog jednog Demona, nego zbog rizika koji bi to predstavljalo za ostale životinje u Zagrebu, u Hrvatskoj.

Htjeli su ga eutanazirati jer se bjesnoća može dijagnosticirati samo posmrtno.

Nije ni nama bilo svejedno, ali dva dana prije smo dobili napuštenu kuću na korištenje.

To nam je na neki način bio znak – jer smo imali jedinu opciju – izolirat ga i pratiti idućih par dana.

U pravilu, od početka simptoma (ponašanje) pa do kraja bolesti (koma), proći će tjedan dana.

U tih tjedan dana bolest će progresirati kroz druge simptome od kojih je najpoznatije slinjenje i hidrofobija – jeste se ikad pitali zašto?

Naime, kod bjesnoće, u drugoj polovici kliničkih simptoma, dolazi do paralize jednjaka, zbog čega životinja ne može gutati vodu, pa ni vlastitu slinu.

Mi smo u ovom trenu bili u 4.danu od znakova agresije, što znači da bi kroz svega 2-3 dana vidjeli u kojem smjeru dijagnoza ide.

Zatvorili smo ga, jadnog, u kavez koji smo stavili u zaključanu kupaonu, koja je u praznoj zaključanoj kući.

Ma i terasu i ogradu dvorišta smo zaključali.

Postavili smo kameru da ga možemo pratiti sa sigurne udaljenosti.

Sa strahom smo provjeravali stanje.

Imamo cijeli video objavljen o toj priči, ali nam fb ne dopušta stavljanje linkova. Pronaći ga možete među našim reel.ovima.

Ne možemo riječima opisati taj trenutak kada se 6.dan od primitka, pomazio u štap kojim smo ga mazili kroz kavez. Srce nam je bilo slomljeno kad samo shvatili da je zamalo uspavan.

Ne, Demon nema bjesnoću.

Daleko od toga da nije bio ljut i agresivan, zato je i dobio dodatak “Mad” kod nas, ali sve je to bilo zbog traume glave i privremene sljepoće.

Vjerojatno je pokupio udarac u glavu od auta, moguće i ljudske noge

Mad Demon je od tada mačor namčor, koji hoda okolo kao da je oslobodio Knin, sve nadgleda kao penzić, samo što ne prekriži šape iza leđa dok mrmlja kako ti “nije to dobro”.

Naime kuća u koju smo ga smjestili je ona koju sada preuređujemo u sklonište, i on je zbog svojih okolnosti njegov prvi “zatočenik”.

Što znači da nadgleda sve naše radove i gunđa na svaku novu uplašenu macu koju donesemo. 80% vremena želi spavati i odmarati, ostalih 20% vremena se da maziti i voli igrati, kako koji dan.

Stariji je mačak, ima oko 8 godina, ali potpuno zdrav i bez posljedica nesreće.

Živi sa 7 mačaka koje mu većinom idu na živce, ali tolerira ih, nije agresivan.

Sa psima je ok.

Ljude jako voli i jako je druželjubiv.

Osim ako su veterinari