FIP survivor i FIV senior

Mačak Husky

“Kako je lijepe boje…kao Husky”.

Nije on, realno, nikad mogao zamisliti da će netko za njega reći da je lijep, kamoli dati mu titulu rasnog psa.

Od tada Husky ne da da mu išta staje na put – FIV pozitivan, “pa ok, šta sad, ne grizem” (psst Husky nema zube)

FIP pozitivan – “jel to nešto za jest?”

Hoda kao razbijač iz Dubrave (sa Markuševca je tbh), ramena široka k’o regal, kroz život samo ide ravno, kao ralica.

FIV senior koji je ispao i pozitivan na zloglasni FIP, tko broji, rekao bi da je Hus iskoristio 3 od 9 mačjih života.

Ali, Husky ne zna brojati pa ga to ne interesira.

Te satove škole je ionako markirao, dok je markirao školski eksterier svojim urinarnim grafitima.

“No, nije uvijek bilo sve zajebancija” prisjetit će se rado dok se rola u catnipu sa Pešćenice.

“U moje vrijeme nije bilo kastriranih mačora kao ovih danas.
Ma kakvi, to su svi bili nabrijani glavonje, spremni za tuču kao da su 90′.
Još je i mačja sida bila u zamahu.”

Tako Husky voli drugima pričati kako zube nema od svih borbi koje je prošao, i naravno, pobjedio. A ne da je išao mačjem zubaru kojeg se jako bojao.

“Ne u mojoj kući!” rekla je Šarena ovaj put, spakirala Chicaga i odvela kod dr.vet.med Najskupljeg.

Nakon puno brundanja raznih mašina i akrobatskih poza, došlo je ono ćega se svi boje – dijagnoza FIPa. Svi, ali ne i – podsjetimo se, psihički poremećene Šarene koja je na to odmahnula rukom i rekla “ma dobro je” i ponjela Chi-ja doma.

Očito nije dobila dopis o tome da je FIP “100% smrtonosna neizlječiva bolest”. I ne, nije ona toliko odvaljena od stvarnosti da brije da lijekovi iz skupine celera tjeraju duhove i liječe multipu. Nego veterinari tada nisu ozbiljno shvaćali njen dopis o eksperimentalnom lijeku kojim je ona već izliječila nekoliko mačaka sa FIPom. Dakle, Šarena je uz sve ostalo i dilerica. Mislim, jeste vidjeli kak se češlja?

Bilo je to daaavne 2020.god, kada su se mačke izliječene od FIPa mogle prebrojati na 2 ruke.

Chi će biti prvi pacijent koji uz FIP ima i FeLV – dakle dvije neizlječive bolesti. U ovakvim, već teškim dijagnozama, mnogi bi veterinari predložili eutanaziju jer su obje bolesti službeno neizlječive, a lijekovi s crnog tržišta u najboljem slučaju eksperimentalni.

Ovo pišemo jer želimo da znate koliki otpor doživljavamo sa svih strana, i koliko moramo imati samodiscipline da ostanemo ustrajni u ovakvim ciljevima.

Jer “po struci” bi Chicago bi eutanaziran onaj tren kad mu je brzi test na FeLV došao pozitivan.

Chicago je, naravno, opet pokazao “kak se to radi” uzornim nošenjem sa dugim liječenjem – 84 dana je dobivao injekcije, nije riječ rekao, samo bi zabio glavu u finu pašteticu koju bi dobivao kao distrakciju kod pikanja. Iskoristio je svaku kaloriju te terapije, udebljao se i potpuno oporavio.

Kontrolna slika po završetku terapije je bila odlična, maturirao je sa čistom peticom!

A onda je krenulo baš sve na bolje.

Chicagova glavna zanimacija postalo je pronaći što kreativnija i neudobnija mjesta za spavanje. Otkrili smo da ima fish-net fetish.

Najdraže mjesto za spavanje je postala zaštitna mreža na balkon – on bi se fino izvalio u nju i napravio si ležaljku, a prolaznici su zgroženo snimali “leš nekakve životinje” na balkonu 😂😂